Blaženi Bonaventura iz Puzóla (1897.-1936.), svećenik-mučenik

**Liturgijski spomen: 26. rujna
 
Julio Esteve Flors (kao redovnik Bonaventura) rodio se 9. listopada 1897. u mjestu Puzól (Valencia, Španjolska). Kršten je 10. listopada u crkvi sv. Ivana u rodnom mjestu.
Nakon završetka školovanja, dana 15. rujna 1913. stupio je u novicijat franjevaca kapucina i tom prigodom dobio ime: Bonaventura. Nakon završetka novicijata polaže prve redovničke zavjete 17. rujna 1914., a doživotne 18. rujna 1918.
 
Na daljnje školovanje poslan je u Rim te na Sveučilištu ''Gregoriana'' stječe doktorat iz filozofije. Za svećenika je zaređen u Rimu 26. ožujka 1921. Nakon povratka u rodnu Španjolsku imenovan je profesorom filozofije i kanonskog prava u Orihueli. Isticao se i kao propovjednik, predavač, duhovnik, ali ponajviše kao čovjek reda i molitve. Potvrđuje to i gosp. Juan F. Escrira: ''Posvetio se studiju i propovijedanju. Bio je pomirljive naravi. Osim toga, bio je vrlo oprezan i inteligentan, dobro odgojen i čestit. Vjernici su ga jako uvažavali. Bio je doista čovjek Božji.''
 
Gosp. Vincent Aguilera, stanovnik Puzola, potvrđuje: ''Osobito je radio na apostolskom polju propovijedajući riječ Božju. Njegove su najvažnije osobine bile bezgranična dobrota i oštroumnost. Bio je jako ponizan i samozatajan.''
 
S vjerskim progonima morao je i sam napustiti samostan, provodeći život molitve: ''U razdoblju skrivanja'' - izjavljuje gosp. Vincet Aguilar - ''nije se tužio što Bog dopušta takve stvari, premda se činilo da je riječ o dobu mučeništva i progonstva Crkve, kako je rekao onima koji su s njim govorili ili su ga posjećivali. Usprkos svemu tome, pokazivao se raspoloženim u svome životu ustrajne molitve.'' Sklonište je našao u roditeljskoj kući, gdje su ga uhitili pripadnici Komiteta iz Puzola. Odveden je 24. rujna 1936., navodno da dadne neke izjave. U noći 26. rujna, zajedno s drugim zatvorenicima, odveden je na groblje u Gileti (Valencia), gdje je ubijen. Prije smrti o. Bonaventura je rekao: ''Pripremam se za palmu mučeništva!'' Prije samog čina pogubljenja rekao je svojim krvnicima: ''Istom mjerom kojom sada mjerite, vama će se mjeriti!''
 
Po završetku Španjolskog građanskog rata tih su se njegovih riječi prisjetili njegovi krvnici kada su pali u ruke pravde. Prisjetili su se: ''Sada nam se događa ono što nam je rekao fratar!'' Gospođa Vincenta Esteve Flors, sestra o. Bonaventure, spominje se kako se njezin brat ''u posljednjim trenutcima ponašao jednako kao uvijek, a prije nego će biti strijeljan, podijelio je odrješenje 13-orici zatvorenika koji su prevezeni kamionom, među kojima su bili i blaženikom otac i brat.''
 
Pokopan je na groblju u Gileti, u zajedničkoj grobnici. Po završetku građanskog rata njegovi su posmrtni ostaci eshumirani - prepoznala ih je sestra Vinceta - i preneseni u ''hram mučenika'' na groblju u Puzoli. Sada počivaju u kapeli ''Kapucinskih mučenika'' samostana Magdalena u Massamagrellu. Blaženim proglašen 11. ožujka 2001.  

Primjedbe