Blaženi Apolinar iz Posata 1739.-1792.), svećenik-mučenik

**Liturgijski spomen: 2. rujna

Jean Jacques Morel rodio se 12. lipnja 1739. u selu Prez-vers-Noréaz blizu Fribourga u Švicarskoj. Prvi vjerski i kulturni odgoj dobio je od svoga strica i svećenika Franje J. Morela. Kao najnadareniji među đacima kolegija sv. Mihaela u Fribourgu, dana 26. rujna 1763. stupa u novicijat franjevaca kapucina u Zugu i tada (po ondašnjim pravilima Reda), dobio novo ime: Apolinar. Za svećenika je zaređen 22. rujna 1764. godine u svome rodnom kantonu - Belleu - te po odluci redovničkih poglavara počeo  je pastoralno pomagati svećenicima po župama i držati pučke misije (1769.-1774.).
Krajem kolovoza 1774. godine postao je profesorom i učiteljem kapucinskih studenata teologije u Fribourgu, a 1780. godine i vikar samostana u Sionu. Dana 20. kolovoza 1781. godine je premješten za vikara samostana u Bulleu, a 1785. godine u Stansu kao i za ravnatelja škole koja se je nalazila uz samostan. Dana 16. travnja 1788. godine je napustio Stans i otišao u Luzern, a na jesen 1788. godine odlazi u Francusku da se pripremi za misionara u Siriji. No, providnost Božja je odredila sasvim drugačije: Pariz je bio posljednje polje njegova apostolata i oltar njegove žrtve. Dana 14. srpnja 1789. Bastilja je pala u ruke pobunjenika i revolucija se počela širiti po čitavoj Francuskoj.

''Francuska revolucija'' izazvala je veliko neprijateljstvo prema  svemu što je bilo vezano uz vjeru i Crkvu. Početkom ožujka 1790. nakon ukinuća crkvenih Redova poslan je kao dušobrižnik vjernika njemačkog jezika u župi sv. Sulpicija te kapelan zatvorenika u Tournelleu. Nakon što su bila zaplijenjena sva crkvena dobra te proglašenja ''Konstitucija o civilnom ustroju klera'' veliki broj svećenika otvoreno su odbili zahtjeve iz te iste Konstitucije. Među njima bio je i fra Apolinar. Bez bojazni da će na sebe navući najokrutnije progone i smrt izjavio je da će ''radije tisuću puta umrijeti nego izigravati da je potpisao novu Kostituciju''. U jednoj svojoj knjižici napisao je: ''Mi trebamo slušati Crkvu, a ne Gradsku upravu Pariza. Vječna je mudrost koja nam to naređuje!''

Dana 14. kolovoza 1792. nakon što je odslužio sv. Misu bio je uhvaćen od strane policije te odmah pridružen velikom broju (160 svećenika) protivnika Konstitucije o civilnom ustroju klera. Dana 2. rujna iste godine otac Apolinar je postao žrtva masakra kojega su počinili revolucionari iz mržnje prema vjeri. Komesar, koji jer nadgledao izvršenje pokolja, sa zaprepaštenjem je izjavio: ''Ja više ne razumijem ništa! Ovi su svećenici pošli u smrt s radošću s kakvom se ide na svadbu!''  
Nekoliko mjeseci prije svoje smrti blaženi Apolinar u jednom svojem pismu napisao je: ''Postoji krštenje koje trebam primiti i jedva čekam da dođe! Ako zrno pšenično ne padne u zemlju i ne umre, ostaje samo... Kao čovjek se bojim, kao kršćanin se nadam; karo redovnik se radujem, kao pastir četiri tisuće duša kličem, jer doista nisam pristao položiti zakletvu. Mi sve možemo u onome koji nas jača. Sve svoje neprijatelje, moje progonitelje sadašnje, prošle i buduće grlim i cjelivam ih poljupcima mira kao svoje najbolje dobročinitelje... Aleluja, aleluja, aleluja! Zaista, zaista vam kažem, doskora će Francuska, natopljena krvlju tolikih mučenika, gledati ponovni procvat vjere na svome tlu.''

Primjedbe