Blaženi Protazije iz Séeza (1747.-1794.), svećenik-mučenik

**Liturgijski spomen: 18. kolovoza

Rodio se 3. travnja 1747., a kršten je sutradan u crkvi sv. Petra u rodnom Séezu (Francuska). Njegovi roditelji i rodbina bili su poprilično imućni ljudi. U krugu svoje obitelji primio je solidan vjerski i kulturni odgoj. To mu je omogućilo da u njemu sazrije i zvanje za redovnički život. Kao dvadesetogodišnjak stupio je u Red braće kapucina u Bayeusu s imenom - Protazije. Redovničke zavjete polaže 27. studenog 1768. Godine 1775. bio je zaređen za svećenika. Na temelju škrtih podataka o njegovu životu saznajemo da je neko vrijeme bio upravitelj svetišta Naše Gospe od Milosti, a 1789. postaje tajnik provincijala u Normandiji.
 
Posljednje mjesto njegova boravka bio je samostan u Sottevilleu, blizu Rouena. Tu ga s njegovom redovničkom braćom pronalaze gradski agenti kada su došli pretražiti kuću i zatražiti da polože zakletvu o laičkom ustroju klera. On je to odbio kao i druga njegova subraća, potvrđujući u dvjema različitim okolnostima želju da ustraje u redovničkom životu, a na poseban način, 26. kolovoza 1791., dok se provodila posljednja provjera inventara samostana, iz kojeg su redovnici godinu dana poslije konačno bili protjerani. Otac Protazije želio je i dalje ostati u Rouenu i, odbijajući prihvatiti izgnanstvo, našao je gostoprimstvo kod jednoga čovjeka, koje je nadoknađivao s nešto milostinje za primljene i odslužene sv. Mise.
 
Zbog svoje postojanosti u redovničkom životu uhićen je 10. travnja 1793. i podvrgnut ispitivanju od dvojice policajaca. Neosnovanost i neutemeljenost njihovih dokaza na sreću ostao je sačuvan. Na njihova pitanja o. Protazije odgovarao je posve slobodno. Jasno izjavljuje da je odbio položiti spomenutu zakletvu i da želi vjerno nastaviti svoj redovnički i svećenički život. Ostao je suzdržan kada je bila riječ o otkrivanju upletenosti drugih osoba.
 
Prilikom pretraživanja kuće u koju se bio sklonio nađeni su neki rukopisi i knjige, koji su bili uzeti za osnovu otpužbe jer je u njima branio neposlušne. On nije dao daljnja pojašnjenja koja bi bila kompromitirajuća također za druge niti je otkrio imena osoba kod kojih je išao slaviti Misu u tajnosti. Unatoč brojnim pritiscima i kontrolama držao se kao pravi redovnik: zbog toga je nailazi na brojne rizike i životne opasnosti. I u tome pronalazimo njegovo herojstvo! Njega zanima cjelovita, jednostavna i jasna vjera. Tu nema nikakve politike. Posljedica je pak izravna: odmah je bio uhvaćen i pritvoren u napuštenom sjemeništu u Rouenu Saint-Vivienu, koje su revolucionari koristili kao zatvor, u kojemu su okrivljenici čekali konačnu presudu. Ona je došla 10. siječnja 1794. s objašnjenjem: ''građanin Ivan Bourdon, odnosno o. Protazije, osuđen je i deportiran u Guyanu zato što je potajno služio Misu i imao uza sebe sumnjive dokumente''!
 
Dana 9. ožujka bio je deportiran prema Rochefortu. Onamo je stigao 12. travnja i, nakon što je pretražen, oduzeto mu je i ono malo što je imao: zlatni sat s kutijicom koja se može poklopiti (najvjerojatnije se radilo o posudici za čuvanje Hostije) i 1303 lire. Pošto je ukrcan na zloglasni brod ''Deux-Associés'', slijedi sudbinu ostalih zatvorenika. Svjedok je najgorih patnji, smrtnih muka i svakodnevnih smrti. Nakon četiri mjeseca, u noći s 23. na 24. kolovoza 1794., o. Protazije je umro od zarazne bolesti. Jedan od preživjelih poslije je ovako svjedočio: ''Bio je redovnik s velikim zaslugama i vrijedan svake pohvale bilo zbog svojih pothvata u prilog svoje uhićene i odvedene braće, bilo zbog svojih fizičkih i moralnih darova kojima je bio urešen, bilo ponajviše zbog svoje postojanosti u vjeri, svoje hrabrosti, uravnoteženosti, ispravnosti i drugih kršćanskih i redovničkih kreposti.''  

Primjedbe